When is it time to say goodbye,
To all the love I've known,
When is it time to end your pain,
And leave me all alone?
I've watched you on your good days when
I feel your strength renewed;
But shortly after little ups,
The down days then ensue.
We ride this roller-coaster of
Emotions as we try,
To make it through another day,
And yet, I can't deny
That as I look into your face
On days that have been bad,
I see a look that beckons me
It's tired, and hurt, and sad.
The little spark I used to see
Behind those loving eyes,
Is growing ever clouded
By life's cruel inhumane side.
I try to see beyond the pain
You feel with every step;
And softly whisper to myself
This may get better yet.
If I can bear to watch you
Just another day or two;
I justify my reasons to
Ensure I cling to you.
For letting go is harder for
The person left behind;
It means that if I let you go,
I cannot turn back time.
Back to the days I long for now,
When you were full of life;
And every day held promise,
And our futures, clear and bright.
But now the lights are darkening
We take it daily now;
I cannot see our futures clear
Or think beyond this cloud.
I think the hardest part in this
Is never knowing why,
I have to be courageous
And I have to say goodbye.
For if I let myself admit
It's time to let you go;
I'd have to face reality
Without you.. but I know
That soon I have to face the
Final outcome that I dread,
And holding on will only serve
To hurt you in the end.
You've given such unselfish love
For all our time in life,
But if I hold too tightly,
You'll not move t'ward the light
On to a better life, where you
Can once again be free,
Of all the pain and discomfort
That holds you here to me.
So if I find the courage just to say
This last farewell,
I hope you will forgive me for
The time it took me; still..
I'll hold with me, the memories
That in my heart remain,
Pray one day, down the road a'ways
They'll lesson my own pain.
|
24.05.2010.
addiction and her name.
Tko zna št će mi sada život donijeti. Nakon priznavanja svega što sam ikada osjećao prema njoj, prihvatila je sve, samo ne na način koji sam očekivao, ali svejedno je prihvatljivo. Napokon ćemo zajedno disati, živjeti živote kojima želimo, naravno uz mnoge padove i uspone, ali lakše je kada si s nekim do koga ti je stalo.
...
Selim se k njoj u Beč, napuštam ustajalu svakodnevicu propale države vođene agnostikom i Jacom. Nadam se da će tamo moj rad biti prepoznat. Valjda ću prodati barem dvije slike, za razliku od Van Gogh-a koji je za života prodao samo jednu. I možda napokon upišem Akademiju umjetnosti. Poželite mi sreću.
06.05.2010.
thinking of you.
Usporedi jutarnje sunce sa tugom u srcu. Umireš li? Svakim danom sve manje strpljenja imam za tvoje izmišljotine. Bilo bi bolje da se potrudiš napisati nešto čemu ću moći povjerovati. Mrzim čekati, nažalost urođena mana svih ljudi. Misleći o tebi moje misli nestanu u bespućima trenutka. Gledajući u tvoje oči vidim tugu, nemoj je poricati.Citiram tvoje riječi: "Kada je ustala i kada sam joj pogledala u oči bile su tako prazne i nekako me podsjetila na moj pogled koji imam kada ustanem svaki dan." Možda sam užasan što iznosim tvoje osobne misli koje si meni govorila, ali potrebne su mi da podržim svoja uvjerenja i nadanja. Treba nam promjena, a ona je da ponovo budemo zajedno, ti hippie sa svojom čupavom kosom, ja slikar nadrealizma sa sitnim očima, poput tvojih. Potrebna si mi. Mrzim ovo izgovarati i priznati, ali te i dalje volim.
25.04.2010.
93 million miles.
Sjećaš li se tajni? Izgovoriš li nekad opet riječi koje si mi šaputala pod punim mjesecom? Uzdasi strasti pod okriljem noći. Željela si više, mudro šuteći, govorila očima. Što sada imaš? Tek sada shvaćam što činim samom sebi. Okružen vlastitom mržnjom želim osvetu. Na što je sve spreman razočarani čovijek. Je si li spremna ubiti da bi došla do onoga što zaista želiš? Otrgnuta krila leptira sada su samo ulaz u svijet snova. U nekom drugom vremenu i na drugom mjestu, možda ponovo naši pogledu susretnu jedan drugog. Suze davno presušile, usta ispričala priču samoće, tijelo hladno. Samo nekoliko riječi bit će dovoljno da opet dođem u život.
07.04.2010.
little ashes.
A rose in the high garden you desire.
A wheel in the pure syntax of steel.
The mountain stripped bare of Impressionist fog,
The grays watching over the last balustrades.
The modern painters in their white ateliers
clip the square root's sterilized flower.
In the waters of the Seine a marble iceberg
chills the windows and scatters the ivy.
Man treads firmly on the cobbled streets.
Crystals hide from the magic of reflections.
The Government has closed the perfume stores.
The machine perpetuates its binary beat.
An absence of forests and screens and brows
roams across the roofs of the old houses.
The air polishes its prism on the sea
and the horizon rises like a great aqueduct.
Soldiers who know no wine and no penumbra
behead the sirens on the seas of lead.
Night, black statue of prudence, holds
the moon's round mirror in her hand.
A desire for forms and limits overwhelms us.
Here comes the man who sees with a yellow ruler.
Venus is a white still life
and the butterfly collectors run away.
27.03.2010.
was it a dream?
Novi početak, ili pak samo staro nadanje. Ušla si u život i unijela nemir. Znaš da mi je lijepo provoditi vrijeme s tobom, ali bojim se, jer ako te počnem voljeti ništa više neće biti isto. Kiša po prozoru. Miris ranog proljeća. Propuštena prilika, neiskvarena duša. Nadam se da će uspijeti želje naše, molim te izdrži samo još tako malo vremena. Jedva čekam noći s tobom, buđenja uz toplinu sunca na licima našim, prekrasna ti uspavana na postelji. Želim zauvijek gledati u tvoje modre oči, i ljubiti tvoje pune usne. Ovo nije više san. Ti si moj novi početak i ne želim te izgubiti. Što to imaš? Druge možda nije briga, ali ja to želim. Ljubav?
20.03.2010.
the story of my life.
Slušaj taj zov divljine. Razmisli o onome što si željela postati, o životu ispunjenom ljubavlju. Teško je kad dotakneš dno, još je teže uporno pokušavati popeti se, izaći iz te tame. Najgore je ne znati što želiš u životu, ni sam nakon dva desetljeća nisam pronašao svoju svrhu na ovom svijetu. Znam da ovo nikada nećeš pročitati, možda i ne želim, ali znam da ponekad osjetiš teret na srcu, to je zbog mene i svega onoga što smo zajedno proživjeli. Divim ti se, tvojoj odlučnosti i snazi. Tražim od tebe samo jedno, nemoj me mrziti.
21.02.2010.
prisoner.
Sjećam se dana kada sam te upoznao, kada si shvatila da sam u tom trenutku bio najbolje što ti se moglo dogoditi. Upornošću si uspjela uvući mi se pod kožu i ostati tamo do danas. Dugo već pokušavam zaboraviti na tebe ali ne uspjevam. Koliko god te pokušao mrziti sve te više volim. Da, volim te i ne sramim se to priznati. Ja za tebe više i ne postojim, i uzalud pokušavaš biti dobra prema meni, nemoj to činiti iz sažaljenja. I dan danas još mislim da si ti ona prava, ono što svi pokušavaju naći cijeli život. Nisam te nikada smio pustiti da odeš, ali jesam, i sada proklinjem svaki trenutak koji nisam proveo s tobom, iako mi je i ovo malo sjećanja što imam dovoljno da živiš u mom srcu. Želim te imati opet za sebe i učinit ću sve da to ostvarim. Svjesna si da ću te posjetiti čim za to bude prilike i sredstava. Valjda ćeš onda shvatiti kako stoje stvari. Oprosti ako sam te ikada povrijedio, ne želim niti ću to ikada učiniti. Volim te.
10.02.2010.
ticket to heaven.
Pognuta glava i miris zime što dopire kroz zaleđeni prozor. Sjedila je tako i divila se njemu. Uvijek ga je s nestrpljenjem očekivala i srce joj je gorilo na samu njegovu spomen. Jabuke trule visile su sa grana, no bez stanara. Suptilne kretnje usklađene sa sjenama tražile su slabost. Vladari moji, zar ne vidite da svijet vaš pati. Nema promijena ako ne krenete od sebe. Molim te za milost. Vrana je preletjela ispod neba, crna i mokra, puna dima. Nema smisla više mučiti umove na već ionako istrošenom papiru. Da se družiš, ne dira te nitko. Ubijam svoja čula ne bi li pronašao put ka sreći. Vrti me u krug, kao malo dijete. Poljubi me u čelo i pokrij me osjećajem dobrote. Noć sa jutrom.
06.02.2010.
life of my own.
Bila si u pravu mudra starice. Lažni osmijeh bijaše to. Osvetom je vođena kroz život. Slijepo vjerovao sam riječim što iz tamnog kutka njene duše izlaziše. Uskladi se s vremenom. Dobar dan gospođo Naivnost. Kaput umrljan prokletom zemljom. Molim te nemoj ništa više reći. Usta tvoja grob su otvoren, jezik tvoj zmija je otrovnica. Tamne ulice odjekuju vriskovima ubojstava. Ne moraš se bojati svoje sjene, branit će te super heroj. Sličan onima koje si nekad slavila. Kradeš nadu već upropaštenim ljudskim umovima preslabim za otpor. Pakao je naša budućnost.
04.02.2010.
the mission.
Hladan dodir drveta, zvuk več zagrijanog metala. Izgubljen u mislima tražio sam temu iz života, dovoljno dobru za nastavak. Pokazat ću put kojim idem. Lako odustajanje vodi propasti, kao što vatra vodi pepelu. Svaki dan si govorim da ću krenuti ponovo, sa novim imenom i pogledom na svijet. Nemoguće. Nekada zadovoljan sitnicama, sada težim materijalizmu. Valjda godine niže srednje klase dovode do shvaćanja kakav je svijet zaista i mržnje, nemorala i žudnje. Neprijatelj ne dolazi, već je prisutan stoljećima. Neznam ima li više uopće pisati i nepravdi ovog svijeta. Samo sebičnost održava život. Uzimaj iz tuđih usta, ubij siromašne, samo "ja" i nitko više. Istina ne boli, nijekanje da. Miris krvi već davno zaboravljenog rata još se osvjeti u zraku, čekajući pravi trenutak ne bi li opet uništio mnoge živote. Bježi dok možeš, uskoro će biti prekasno.
03.02.2010.
a lonely man gives up to die.
Svakodnevno htijenje za smrću, svaki šum izazivao je strah. Ta tamna sjena nadvijena nad slabim bićem, čovjekom, raste iz dana z dan, želeći proždrijeti svaki komadić već trulog mesa, ispiti svaku kap krvi koja sve sporije teče. Nekada bezbrižnost, sada samoća, previše je to. Živiš mi u mislima, o ti koja možeš promijeniti svijet, postala si jedna od njih, iako si uvijek živjela slobodoumna i željna ljubavi, sada te zelenilo opilo. Nema nade u crnim danima, niti meda sa tvojih usana. Umrla si, kao što i ja umirem, sami željni dodira, toplog daha na koži ljetne strasti. Nikada nećeš biti zaboravljena, dok god ima života u mojim plućima, boje u mojim očima i tebe u mojim mislima.
|
